Foto: Irena Bajčeta

Brend je ono što drugi osjećaju o vama – zato se brend pažljivo gradi i još pažljivije čuva.

Kraj

Vidim tu sliku: Sredina je dana, radnog, to potvrđuje gužva vidljiva kroz velika stakla. Telefon je namjerno utišan, muzika klizi uporedo sa lerom u glavi, blokče je na koljenu, olovka u ruci. 

Tu sam ja, u udobnoj fotelji, kao usred filmskog kadra u kojem glavni lik biva miran u svojoj zbilji, dok oko njega tutnji stvarnost deset puta brže.

Tu je i čaj. Mora čaj.

Predah.
I odnekud miriše cimet.

Priča

Dešava se, doduše rijetko, da klijent dođe sa jasnim zahtjevom. Jednostavno rečeno – zna šta želi. Stajem u sopstvenu odbranu i ističem da ovo nije kritika na račun klijenata, ne bih ja to, već je u pitanju jedna od uobičajenih ljudskih osobina. Ako pođete od sebe, što, po riječima posmatrača suludosti koje proizvodi ljudsko ponašanje, uvijek treba činiti, shvatićete koliko malo ima nas, tačnije vas, koji ko iz topa mogu da kažu šta hoće.

Da, istina boli, po riječima posmatrača suludosti koje proizvodni njeno saopštavanje. Zato, manimo se sad onog što stvara bol i vratimo se onome što ga značajno umanjuje, a to je, ponovimo, klijent sa jasnom željom.

A želja je, ovog puta, bila – želim da stvorim mjesto koje će u modu da vrati predah

Nemam ime, nemam ništa drugo, samo imam potrebu da ljudima pokažem koliko je važno da prave otklon od brzine života koja nas sve iscrpljuje, glasio je nastavak želje. 

Kakve li poslastice za brending, bila mi je druga pomisao. Prva mi je, očekivano, bila da nas brzina svakodnevice očito toliko melje pa mijesi, da nam misao o bar kratkom tajmautu često ni ne padne na um.

Time sam, kao i ostatak tima bio kupljen. A biti kupljen idejom je kapisla koja aktivira energiju na kojoj se gradi dobar brend, dok je riječ predah ostala je da zvoni, poput traga koji treba pratiti.

Da na vrijeme upozorim čitalište – slijede nemile scene. Brending je opaka vožnja. Podsjeća na neke odavno zabranjene metode pribavljanja informacija, samo što je paleta boja uočljivo ljepša. Našeg klijenta obasipamo pitanjima, nemilosrdni smo u iskanju detalja i ne prestajemo da ponavljamo ono dosadno – zašto?

Kad kroz ovo rešeto ocijedimo namjere naših klijenata, sve to pakujemo u posebne male ambalaže, sa posebnim malim etiketama na kojima piše svrha, vizija i misija, ključne vrijednosti, arhetip brenda, persone kupaca, faktori uspjeha i neuspjeha, pozicioniranje, tone of voice, vizuelni identitet, trueline i tagline (narodski rečeno – slogan), udarimo finu ruku i uvežemo u paket koji se zove strategija brenda ili jednostavnije – brending. Boju mašnice birate vi. (Ruku na srce, nerijetko se desi da se upetljamo i u to, jer kreativna i art direkcija ne mogu a da nanovo ne izlaze s novim predlogom boja. Psihologija, šta da se radi, molim za razumijevanje.)

Eliminacijom srednjovjekovnog momenta, koji će oni sa manjkom osjećaja za dramu smatrati suvišnim, lako ćete uočiti da je brending zabavan, ali zahtjevan kreativni put, koji počiva na snažnoj emotivnoj komponenti želje i potrebe da se stvori nešto novo.

A kad taj put prelazite vođeni jakom energijom, poput one koja bi vas pukla kad biste u snu vidjeli kako bi izgledao vaš život kad bi se odvažili učiniti ono što zaista želite, kao rezultat dobijete novo mjesto na podgoričkom Starom aerodromu, na kojem vaše vrijeme biva zaista vaše – Cimet bistro.

I predah opet zvoni, ali ne kao želja, već kao opcija.

Eskivirati pritisak svakodnevice i dati sebi malo vremena postalo je privilegija. Ipak, dvoje mladih ljudi je odlučilo da to omogući kako sebi, tako i svakom ko dijeli tu njihovu želju, iz čega je nastao Cimet – mjesto za taj predah koji i dalje zvoni i zvoni, usred nadaleko čuvene staroaerodromske vreve.

I neka zvoni taj predah. Ali sada kao dio svakodnevice.

I čaj. Mora čaj, tačka. Dobro de, može i kolač, nek ide život i hiljadito obećanje o strogom planu ishrane s njim.

Nego, dosta otkrivanja. Cimet je da se proba. I da mu se vraćamo po komad svog vremena.

Početak

Cimet bistro je otvorio svoja vrata. Tamo kažu da treba zaokružiti užitak, a da su oni tu da ga začine. Primamljiva ponuda. Ide im uz ime. I uz karakter. I uz hrabar cilj da nas sve podsjete koliko je važno da brinemo o sebi i onome što je važno.

I uz čaj. Ma, mora čaj, imaju strašan čaj.

Branka tim, posvećen razvoju brendova sa petljom.

  • Fotografija – Maša Drašković
  • Grafički dizajn – Stefan Darmanović
  • Kreativno pisanje, ime – Milivoje Krivokapić
  • Brend strategija – Milivoje Krivokapić, Ksenija Planić
  • Biz dev – Stefan Planić
  • Art direkcija – Nikola Kalezić
  • Kreativna direkcija – Ksenija Planić

P. S.: Dok čekamo rezultate, jedan od prvih je taj da je Saša Mišić tokom projekta ostavio pušenje.

Na jubilarnom desetom SoMo Borac takmičenju, Bild Studio je osvojio prvu nagradu za kampanju “Ispričaj priču do kraja”, u kategoriji SoMoritanac, koja se dodjeljuje za projekte usmjerene ka podizanju svijesti šire javnosti o aktuelnom globalnom ili lokalnom problemu.

Naš prvijenac

Priznanje ove vrste nam donosi mnogo razloga za sreću, od kojih je najvažniji taj što je prepoznat naš doprinos brobi protiv rodno zasnovanog nasilja, dajući nam motivaciju da i ubuduće biramo projekte koji pozitivno utiču na stanje u društvu.

Ekipa

Naša prva SoMo Borac statua nas ispounjava zadovoljstvom, naročito zbog toga što smo kampanju radili u jednom dahu. Stoga, veliko hvala ultranaoštrenom žiriju, koji je projekat izdvojio u odnosu na ostale. Iz isksutva znamo da su imali pune ruke posla.

Organizatorima festivala čestitamo jubilej i rekordan broj prijavljenih radova (preko 200).

Zahvaljujemo se svima koji su podržali kampanju. Najveće hvala timu Savjeta Evrope i Evropske unije na ukazanom povjerenju, i ostalim partnerima projekta na saradnji: SOS Podgorica, Centru za ženska prava, Udruženju sudija Crne Gore, Vrhovnom sudu Crne Gore i Ministarstvu pravde i socijalnog staranja.

Jedna pobjednička

Sa nama u finalu u SoMoritancu, našli su se:

Communis i Koncern Bambi A.D. Požarevac: project: “Equality begins at home” (Plazma)

Communis i WWF Adria, project: “Vila Wilderness”.

A u nastavku je video studije slučaja koji nam je donio prvo mjesto.

Ispičaj priču do kraja – kampanja za promociju besplatne pravne pomoći

Svaka sličnost za igranjem kola je slučajna. Pogled 👇

Fotka pobjedničkog plesa (s lijeva na desno): Ksenija Planić, Milivoje Krivokapić, i naša CEO, Aleksandra Bošković Delagić

Zabiberićemo sa par crtica naše Ksenije Planić, ujedno i članice žirija, koje mogu biti korisna ljubiteljima festivala:

  • Prijave iz Crne Gore u stream-u somo advertising su izostale (izuzev naše), a svjedoci smo da se i na našem terenu, povremeno, nešto zanimljivo desi. Nama je značilo da se povežemo s kolegama iz regiona, a cijenimo da bi i ostalim agencijama imalo smisla. U prilog ovome govori i činjenica da je BalCannes Creative ove godine za CG zvanično zatvorio vrata, opet, zbog nedostatka prijava. Stoga, mali apel – budimo se braćo i sestre. 🙂
  • Kategorije SomoWeb i SoMoTech bilježe mali broj prijava – što je opet prostor za vidljivost za radove dragih nam IT firmi. Otvorite se za prijavu, pokažite šta radite, jer imate i šta. Na kraju svega, SoMoBorac se oduži sjajnom žurkom.🙂
  • Uvedena je nova kategorija SomoGlobal – opet, prostor za IT kompanije koje prodaju svoju pamet kreiranjem digitalnih proizvoda za globalno tržište.
  • Festival drži do kvaliteta i struke, stoga posebna ljubav za Somo Borac, čast je biti dio ovog žirija.❤️ Ovu godinu su definitivno obilježili projekti koji su društveno odgovorni, što meni govori – ima nade za nas.
  • Čestitke svim dobitnicima. 15ak radova je, bez pretjerivanja – oduvalo, a od njih izdvajamo nekoliko onih koji su nas, pride, lijepo i nasmijali, jer volimo harizmatične brendove:

Imago Ogilvy i Studenac, projekat: GUC GUC (Studena)

Imago Ogilvy – Pipi guza.

Pioniri Communications i Metalac – Umetnica mora jesti kuvano

Friday Finally i Polovni automobili, projekat: 18+ godina sa vama

Burek Olimpia – Glavni ponoči

Da ne bi izdvajali dalje, pogled na sjajne dobitnike nagrade Somo Borac za 2022.

Fotka pobjedničkog govora za Vajber rodbinu

Za kraj – veliko bravo za tim i sve koji su dali podršku kampanji!

Podsjećamo, Ispričaj priču do kraja je u maju našem timu donijela i tri priznanja CIM foruma u kategorijama: Agencija godine, Creativity, Best planning & creative usage of media.

Do, nadamo se, sljedećeg Zagreba.

The rule

It is known – the campaigns are always about sending a message. That’s the rule.

There is one fear, a very specific kind. It is always actual and widely present among those who work on creative projects. Surely, it can be present and creeping around the minds of people from other professions, but I’m limited by my call and experience, so I will stick within the industry where your unbridled creativity must meet the client’s requests.

These last few words unveil the fear I am talking about – the fear of doing things you don’t like.

Reasons for that kind of fear can be numerous: illogical, complex or even risky requests of the client, misunderstandings, stubbornness, egoism, missing to get a higher sense of the delivered solutions, changing the brief at the last minute, overdemanding, the Full Moon, Solar storms, bad weather, bad karma, bad habits, you name it.

Simply given – bad experience.

The shine

A grim picture, you will say. But, not as eery as it sounds. Sometimes just one sparkle brake the grayness and you got the project you love to work on.

That happened to me and my fellow teammates at the end of the past year when we received a request to come up with an idea for the campaign that celebrates the 30th anniversary of declaring Montenegro as an Ecological state.

Of course, we seized it. And of course, we panicked.

Our panic was driven by the fact that we must deliver the concept that everybody will not only like, but feel it. And in the land where we are very fond of divisions, that was not an easy job. 

Yet, we were sure about one thing – all of our citizens, despite the differences, love our country.

That was additionally confirmed by the research finding we received at the beginning of the project. The team, and by this I mean Anna, Ali and Amanda, who have been in charge of the strategy development, did a great job noting the results we should follow during the creation of the concept. We were happy to see that our conclusion met the public opinion – all of us really love our country.

And that was the springboard for our idea.

The Holy Trinity of slogan making – the Fact, the Emotion and the CTA.

We jumped into development and the crucial part of every campaign was on the menu – the slogan. We asked ourselves – what’s the line that everybody will hear, feel and accept? Yeah, all of us love our beautiful country, that’s cushty,  but how to cook it properly. And we started adding the various ingredients, many of which didn’t meet the taste we wanted, until we found the perfect three – the fact, the emotion and the CTA.

Montenegro is the only Ecological state by the Constitution. Yes. And we love our country, despite all flaws we are facing. Yes, yes! And we must protect her and keep it beautiful. Sh#t, yes!

And after a helpful intervention of our client, we dropped the slogan: For the only one in the world. It’s ours. Let’s keep her that way. (MNE: Za jedinu na svijeu. Naša je. Čuvajmo je.)
It needs to be known – Marko’s voice was crucial for the adoption of the slogan. When we heard it said in the deep voice of an experienced anchorman, the slogan engraved in our minds and that was it.

Great, the slogan is set. Now we needed to put it in the ears and hearts of everybody.

A child. A girl. A superhero.

“Let’s write a children’s song about ecology and stuff”, Marko said. “We can’t write a children’s song. We are adults, which means we are boring”, I replied. But the idea of the children’s song as the core communication channel lingered on.

We were squeezing our brains about what to do. We really wanted to use that children’s moment. Children are sincere, pure, brave and the future belongs to them. Who can be the better messenger than them?

And suddenly, one name came out – Dragan Radulović, late Montenegrin children’s poet and the most loved guy by generations. We knew that choice is right, but our astonishment exploded when we discovered that Dragan has actually written a poem about the importance of protecting the environment. The Green song is called.

Our idea flourished, our concept was fit. And Ksenija gave the approval, followed by her iconic stern look.

“It must be a child, a girl and it must be a superhero”, we all agreed about the main role for our video, which was the backbone of our concept. A little superhero, in a self-made costume in the colors of the campaign, runs through the daily routines of elders and changes their habits, from her room, across the plains and sea, ending with cleaning the beach, all followed by the recital of the Green song in the background. 

“That totally makes sense”, said the partners. That was enough to wrap up everything.

Our campaign got the final shape. Cudos for that go to our graphic designer and recreational comedian Stefan, who gave our idea a visual touch that made everyone like it.

Troops

And I’m serious with that latter. As my allies, who will confirm those slightly romantic and rapturous claims, I call the numbers. Over 90% of the respondents who have heard the slogan of the campaign liked it. Of those who have seen the campaign, almost 80% have expressed their liking for it. When all sum up, every other person in Montenegro has either seen or heard about something regarding the campaign. All in all, many of the early defined objectives have been achieved. And this is the right place to shout a big thanks to Olja and DeFacto crew, who put a huge effort to present the real picture of the publicity about our job.

I have mentioned the partners, but in this case, I can freely call them teammates. GCSI, M&C Saatchi and the Ministry of Ecology, Spatial planning and Urbanism were huge support. Helene helped held us connected and Ivana and the ministry team were open and full of understanding. But, I must point out one name. Anna, you are the lifesaver.

Love’s the thing

In the end, it was all about love. Love for the initial request, love the idea that we made and love the beauty of our small country. Yes, it can sound pathetic, I know. But let’s face it – nothing works without love.  Or, by the words of the immortal Leonard Cohen – love’s the only engine of survival.

The campaigns are always about sending a message, it is said at the beginning of this story. This time, we have sent an important one, the one we believe in. And that’s the most important thing about the messages.

So, for the only one in the world. It’s ours. Let’s keep her that way. For us and for those who will inherit this piece of paradise.I will finish with a few shout-outs. A big thanks to video boss Čojba, the most devoted cameraman Nemanja and the absolute master of photography – Duško. They got our respect by showing initiative which is very rare – they dive into the topic by themselves and got familiar with it as well as we did. No, I will not say even more. I need to keep the integrity of our little creative family.

Nakon dvije godine bliskih susreta sa nasilnim dijelom naše stvarnosti, nisam oguglala na slučajeve porodičnog nasilja. No, iz ove perspektive, rekla bih da mi jeste “prenoćilo” i da u najmanju ruku napisano, konačno, može i treba da isteče, ogoljeno.

Potpisivanju ugovora sa Savjetom Evrope prethodilo je apliciranje na javni poziv, sa konceptom koji smo u par navrata mijenjali, prateći potrebe kampanje koja je bila usmjerena ka podizanju svijesti o besplatnoj pravnoj pomoći za žene, žrtve rodno zasnovanog nasilja.

Besplatna pravna pomoć

Biljo, Majo, hvala

Više je partnera sa kojima smo realizovali ovaj projekat. 

Pored Savjeta EU i Evropske unije, koji su finansirali projekat, u priču su bili uključeni SOS telefon Podgorica, Centar za ženska prava, Vrhovni sud, Udruženje sudija Crne Gore i tadašnje Ministarstvo pravde ljudskih i manjinskih prava. Ipak, najveću zahvalnost dugujemo Biljani Zeković i Maji Raičević koje su sastanke, mahom, pretvarale u korisne vebinare (lockdown nas je, kao i mnoge, primorao na online komunikaciju), a koji su se često završavali sa knedlom u grlu.

Riba na suvom

Tema nam je, iako naizgled poznata, u realnosti bila potpuno nepoznat teren. Nedostatak profesionalne pripreme za direktan rad sa žrtvama nasilja, uslovio je da radimo sa ženama koje su na prvoj liniji pomoći kada dođe do nasilja, koje je bilo povod za ovu kampanju.

Preview sedmog kruga pakla

Dante kaže – prvi pojas sedmog kruga pakla pune nasilnici prema bližnjima. A istraživanja kažu – žene su najčešće ubijane u svojim domovima od ruke sadašnjih ili bivših partnera.

Da bi razumjeli bolje, pridružili smo se dostupnim online grupama za podršku žrtvama nasilja. Obrasci ponašanja do kojih smo došli pri kreiranju persona su brzo počeli da se iscrtavaju.

Pročitali smo, ne tako mali broj istraživanja o nasilju, priručnika o besplatnoj pravnoj pomoći, demistifikovali, (najprije sebi) institut besplatne pravne pomoći i proces koji žene prolaze pri apliciranju za BPP. 

Konsultovali smo partnere kampanje sve dok posljednji dio slagalice nije uklopljen, i dok nismo razumjeli koje su sve barijere u glavama i životima žena koje ne prijavljuju i onima koje prijavljuju nasilje, a sve to kako bismo uopšte bili u poziciji da možemo da sklopimo narativ sa kojim će se identifikovati. 

Identifikovati – ko?

Žene. One žene koje trpe ili su pretrpjele rodno zasnovano nasilje i kojima je potrebna besplatna pravna pomoć. I javnost, jer je cilj bio, na ovaj ili onaj način, skrenuti pažnju na problem. Prije svega, otvoriti razgovor na datu temu.

“Rezultate kampanje mjerimo isključivo brojem otvorenih predmeta u sudu”

Obraćanje klijenta na dan potpisivanja ugovora

Omanji izazov: opšte je poznato, makar u našim vodama, da u radu sa ovoliko partnera postoji jedan kristalno jasan bloker – “politička korektnost”. Teško da je ijednoj agenciji stran dio brifa koji kaže: “moramo biti oprezni”. U glavama kreativaca riječ “oprezni” često ispiše fus notu nevidljivi. Može biti da je do nas. Ipak, hvala Aleksandru Trifunoviću što me vratio na ovaj trenutak u kom smo se našli tokom izrade kampanje.

Bildov pogled na svijet, kao i uvijek bi bio –  do rezultata teško možemo ako se utopimo u uobičajene i fasaderske komunikacije. U duhu toga, dozvolili su nam da se, uslovno rečeno, igramo.

I pored dugačke liste partnera, i cijeneći onu staru 100 glava – 100 ćudi, moramo reći da smo imali sjajnu saradnju sa klijentom, pogotovo sa glavnim timom programske kancelarije Savjeta EU, Ivonom, Marijom i Evgenijom. U pitanju je tim žena koje su okupile partnere poput Maje i Bilje, iza kojih je decenijska posvećenost ovoj temi.

Raditi sa ljudima kojima je stalo je ona razlika koja se broji.

Raskopčavanje

Osmislili smo više faza kampanje kako bismo pokrili sve ciljne grupe koje smo imali u vidu.

Fokus grupe i istraživanja su nam dali i bliži uvid u to koliko ima da se radi na ovoj temi i koliko je potrebno edukacije, naročito onim najmlađim, koji, nažalost nijesu bili ciljna grupa ovog konkretnog projekta. Jasno, to bi zahtijevalo novi projekat i moguće, drugačiji pristup.

Štrajkači kao esencija

Ako ste stigli do ove tačke, može vam biti interesantno da je, cijela kampanja spremna stajala u fioci preko četiri mjeseca. Razlog? Štrajk advokata. Koji nije poštedio ni uslugu besplatne pravne pomoći. Prosto, nije imalo smisla lansirati kampanju o pravnom istitutu čiji su esencijalni dio branioci. Između ostalog, jedan od ključnih razloga neprijavljivanja nasilja jeste materijalni status – ekonomska zavisnost žrtve od nasilnika – koji ih sprečava da angažuju upravo advokate. 

Doslovno, za vrijeme štrajka, žene kojima je bila neophodna bpp, su bile prepuštene sebi. Više puta nam je na sastancima sa ženskim organizacijama odzvonilo da žena, sama na sudu, protiv nasilnika, ima jako male šanse. 

Da li trpiš porodično nasilje?
Bez obzira na materijalni status, imaš pravo na besplatnu pravrnu pomoć.

Svedeno – Besplatna pravna pomoć je namijenja kao vid podrške žrtvama nasilja, bez obzira na stanje njihovog novčanika.

Žene prijavljuju

Jedna od stvari koje su nam predočene u startu jeste da žene prijavljuju nasilje. 

Brojke kažu da nadležni organi Crne Gore godišnje bilježe 2000 prijava ovog tipa. Problem je nedovoljna informisanost o postojanju instituta BPP koju im sistem nudi. 

Same institucije kroz koje žrtve prolaze ne informišu žene žrtve nasilja o tome da mogu ostvariti pomenuto pravo.

Otud i slogan #ispričajpričudokraja.

Slogan je podjednako okrenut institucijama kao podsjetnik da ispričaju svoj dio i informišu žrtve o službi besplatne pravne pomoći koliko i ženama koje trpe, i ne prijavljiju nasilje. Ostatak narativa je okrenut, naravno, svim ženama koje se nalaze u takvoj situaciji.

U čemu smo uživali

Social media izazov - Ispričaj priču do kraja

Nakon što smo tizerom privukli zeru pažnje i došli do početne baze pratilaca, prešli smo na nama najsmisleniji dio. Bacanje špice, kako stari Crnogorci kažu.

The Kesa

Ispričaj Priču Do Kraja - Tvit o kesi Jedeš li ga s mirom?

Osmislili smo malo drugačiju kesu za hljeb. U stvari, dvije. Sa posebnim sloganima. I čekali. Jedna je isplivala na Tviteru, i na kraju uzela pažnju i regiona.

A onda, ono, oko čega smo se ponajviše zauzeli.

Informativne i edukativne objave, koje su, na našu veliku radost, naišle na reakcije kojima se zbilja nismo nadali. Da pojasnimo, #ispričajpričudokraja nije kampanja koja ima budžet na nivou koji izdvajaju komercijalni brendovi, nije kampanja koja iskače iz smokija, zato joj je trebalo dodatne pažnje.

Milionski reach na Instagramu je za nas bila okej povratna informacija, al ni upola značajno koliko činjenica da smo imali lijepe brojke u pogledu broja sačuvanih postova. Pričamo o postovima koji se bave razbijanjem mitova koji su uvreženi u društvu, koji pokreću razgovor na temu šta je nasilje, šta je besplatna pravna pomoć, čemu služi, kako do nje i slično. To nam je dalo i gušt i informaciju da je kampanja ljudima korisna.

Na dan lansiranja kampanje desio se femicid

Početak kampanje teško da je mogao biti gori – istog dana se desio femicid. Kraj tog dana zaokružen je diljenjenjem objave ženskih organizacija, koje su pozivale na protest. Postavilo se bolno pitanje – kome da je ispričaju?
Ipak, Savjet Evrope je bio odlučan – svi, treba, da ispričamo priču do kraja. Okretanje glave nije bilo opcija.

Knedla u grlu

Kraj kampanje je obilježio femicid. Novi.

Rezultati

Pored osnovnih sudova u Crnoj Gori, koji bilježe gotovo dupli rast zahtjeva za BPP u odnosu na isti period prošle godine i NVO kuće koje su bile glavni partneri na projektu i na koje smo nerijetko upućivali žrtve bilježe ozbiljan rast zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć.

Kampanja je odjeknula regionalno, a u Crnoj Gori – generisana vrijednost oglašavanja kampanje iznosi preko 60.000€ eura, što premašuje budžet koji nam je bio na raspolaganju za izradu kampanje.

CIM Forum Kotor nam je donio lijepe vijesti

Zahvaljujući predanom radu i oku žirija, u Kotoru smo nagrađeni sljedećim nagradama:

  • Agencija godine
  • Creativity
  • Best planning & creative usage of media

Veliko hvala timu Cim foruma.

Case study – prijave projekta za CIM forum

Tim koji potpisuje kreiranje kampanju je u osnovi mali, i broji svega nekoliko članova, no tim koji je iznio kampanju čini podugu listu sjajnih ljudi. Jer, Bild je takav – kad postoji nešto što je u korist zajednice, aktivira se pozamašan broj ljudi, što iz organizacije, što van nje, svi kažu da smo sekta, can you blame them, ali stvarno?

Neke ljude ipak moram ovdje pomenuti, Marko, Darman, Milivoje, Jovana, Stefan, Nina, Aleksandra, Iva.

Na kraju, veliko srce za žene koje su podržale inicijalni tizer kampanju koji je nastao u službi otvaranja razgovora na temu. Time su pokazale da ima ko da ispriča priču.

Kampanja Ispričaj Priču Do Kraja se nastavlja.

Ako ste stvarno stigli do ovdje, ako znate žrtvu nasilja, ne okrećite glavu. Uputite ih na besplatnu pravnu pomoć

#IspričajPričuDoKraja

Bijaše to ovako: petak, dan se prelama u popodne i polako se posao ćuška za narednu sedmicu. Dakle, klasika. Na sve to se naslonilo dugo čekano sunce, glavom si već u vikendu i kraj radnog vremena je blizu.  Reklo bi se – kud ćeš bolje? 

E pa, iako to nije uobičajeno, ovog puta jeste bilo bolje. I to masu.

Skoro trideset bajsova (28 ako ćemo baš da ga sitnimo) dokotrljalo se u ruke našim koleginicama i kolegama. Novi, kao ispod čekića (misli se na bicikla, ne na kolege) i sa mirisom fabričke robe (i dalje se misli na bicikla), čekali već duže vremena da uljepšaju dane i umanje svakodnevne transportne tegobe desetinama nas.

Dobro, nije da je ovo bilo slijepo iznenađenje, mjesecima unazad smo znali da stižu, ne padaju bajsovi tek tako s neba. Ovi naši su došli kroz zelenu inicijativu, koju smo pokrenuli prošle godine vođeni željom da objedinimo brigu o zaposlenima i brigu o životnoj sredini. Prostim zbirom te dvije brige dobilo se biciklo kao idealna opcija, što je još kao predlog naišlo na radost i odobravanje kolektiva, uz par čuš biciklo komentara, koje ćemo sada zanemariti i kasnije disciplinski procesuirati.

Bajsovi stižu, to smo, je li, znali i uzbuđenje je svejedno bilo golemo, ali pribaviti ih desetine nije nimalo lako, ukoliko je neko to pomislio.

Kako to obično biva sa super idejama, i ova je zvučala jednostavno – anketiraš zaposlene, svi se oduševe (osim onih par čuš biciklo subverzivnih elemenata, ali s njima ćemo da imamo poseban razgovor), prebrojiš, zbrojiš, poručiš, platiš, uručiš, aplauz, fotkanje za društvenomrežni dunjaluk i piči.

Da, super ideje uvijek zvuče jednostavno. I po nekom tvrdom kosmičkom pravilu, moraju da se iskomplikuju.Tako se naša lijepa zelena inicijativa spotakla o par administrativnih prepreka ii zamrsila u dobavljačke mreže, zbog čega su naši ejčarovci i menadžeri morali dodatno da izglavobolje. To je donijelo malo prolongiranja i formalnih peripetija, kroz koje niko ne bi poželio da prolazi.

No, na koncu je sve ispalo kako treba – prvi kontigent bajsova je stigao, nekoliko dana smo zapinjali o njih kroz radne nam prostorije, nestrpljivo čekajući i gatajući ko će da bude srećni dobitnik u prvoj rundi.

I došao je petak sa početka ove priče. Bajsovi su stekli nove vlasnike, dvorište nam se na kratko pretvorilo u poligon za probnu vožnju koja je protekla dobro, uz mnogo smijanja, manje tehničke incidente i bez žrtava.

Odštampali smo i gomilu stikera za brendiranje bajsova, sve fora na foru, reakcije na njih su varirale od u, sjajno do hm, pa ok, te smo ih proglasili za obavezne kako nam dizajn tim ne bi popadao u depresiju i navukao kreativnu blokadu

Malo koji osjećaj je dobar kao onaj koji donese ostvarena ideja. Još kad ta ideja znači učiniti dobro i za zaposlene, i za sredinu u kojoj živiš i za kompaniju koju svakodnevno razvijaš, onda je zadovoljstvo ostvarenim zaokruženo. Kud ćeš bolje?

15 godina radimo na unaprijeđenju biznisa širom Crne Gore, pa i svijeta. Na raspolaganju imamo tim programera i dizajnera, koji obične sajtove pretvaraju u mašine za prodaju proizvoda i usluga. Iza nas stoji veliki broj uspješno realizovanih projekata. 

A, koja je prava kompozicija za moj sajt?

Svaki biznis može koristiti web sajt za povećanje prodaje, jačanje komunikacije, pružanje kvalitetnije usluge

Web sajt je Vaša digitalna lična karta – spona između usluga koje nudite i korisnika.

Ako ste svjesni benefita koje dobro optimizovan i “sređen” sajt nudi, možda se pitate kako doći do njega…

Angažman pravog “izvođača radova ” je presudan korak.

Iskustvo govori da su najčešće greške: odabir jeftinih rješenja neprovjerenih agencija, angažman poznanika, rođaka, zaposlenih u firmi, malog od sestre….

Na ovom koraku je stara izreka: “Koliko para, toliko muzike” – zaista tačna.

Budite pažljivi sa odabirom agencije. Ne želite kontraproduktivna rješenja

Sajt koji je bez smisla, pun nelogičnosti, loše dizajniran, nefunkcionalan, neoptimizovan za mobilne telefone može biti “ubica” Vaših napora da povećate prodaju ili ispromovišete svoj biznis.

Antireklama: umjesto benefita, sajt postaje prava glavobolja za korisnike.

Kako Vaš sajt ne bi bio u konstantnom falšu, odaberite pravi tonalitet

  • Bild web tim ima preko 10 godina iskustva i preko 400 realizovanih projekata u domenu web dizajna 
  • Standardizovan proces rada: planiranje, izrada koncepta, UX i UI dizajn, razvoj, testiranje i produkcija
  • Agile metodologija – za efikasniji rad i komunikaciju
  • Na svakom projektu angažovan kompletan tim stručnjaka:
    Project Manager, UX & UI Designer, Copywriter, Developer, Tester

Uz dobro osmišljenu organizaciju rada, uspostavljene kanale komunikacije i jasno definisanim okvirom kompletiranja zadataka, Vaš sajt može biti pjesma za sve uši.

U nastavku su realizovani projekti našeg tima u 2021. god.

Hotel & resort Stara Čaršija – Duh Starog Bara koji opija

Jedan od najljepših objekata u Baru bio je u potrazi za novom estetikom, koja će na pravi način dočarati ponudu hotela i rizorta.

Krenuli smo od starta: postavljanjem logičke strukture, kako bi se posjetioci i administratori lakše snalazili na sajtu. Zatim smo se posvetili unaprijeđenju funkcionalnosti, kako bi sajt bio lak za korišćenje.

A, svo vrijeme dok smo izvodili “grube radove”, naši dizjaneri su radili na rješavanju dijela estetike. Zato je ovaj sajt trenutno daleko ispred konkurencije, u prilog čemu govori i sve veći saobraćaj iz mjeseca u mjesec.

ICT Cortex – Ujedinjeni na jednom portalu

Stvari koje se rade od početka zaslužuju full posvećenost, a naši timovi takve poslove vole najviše.

ICT Cortex je krenuo u sjajnu priču, a mi smo im pomogli sa više frontova: web development-a, dizajna, pripreme, konsaltinga…

Kreirali smo logotip, zajedno odabrali boje i strukturu sajta i ono što je navjažnije – predstavili zajednicu crnogorskih IT kompanija na način na koji to priliči i organizacijama iz vodećih IT centara.

Unija PoslodavacaGodišnji izvještaj na profesionalan način

Najmiliji dio posla je kada dosadno pretvorimo u zanimljivo. Jer, kada je bilo koji izvještaj držao pažnju ljudima?

Moguće je da drži sad. Za klijenta smo kreirali poseban sajt, na kojem se mogu pronaći sve informacije o godišnjim aktivnostima organizacije.

Najviše posla bilo je oko kroćenja podataka, odnosno njihovog obima. Ali, na kraju su svi kvalitetno upakovani i spremni za download.

Svi podaci sada su lakše dostupni i čitljiviji, što je bila glavna tema ovog projekta – rješavanja korisničkog iskustva.

Talent Alpha – U potrazi za tech-talentima

Talent Alpha je jedan od omiljenih sajtova na kojima je naš web tim radio. Za poljske partnere smo imali svega 5-6 dana na raspolaganju da iskodiramo potpuno novi sajt.

Olakšavajuća okolnost je bila ta što smo imali dizajn, ali rovovski posao su odradili naše djevojke i momci i sajt za Talent Alpha-u je bio gotov na vrijeme za veliku promociju kompanije – jedne od vodećih startapova u ovom dijelu Evrope.

Odlučili smo se za WordPress custom temu sa Gutenberg live editor mogućnostima, uz korišćenje Bootstrap-a sa svim SASS modulima.

Hotel ConteKombinacija tradicije i modernog

Turistička industrija u Crnoj Gori je i dalje u povoju, a oni kvalitetniji na površinu isplivavaju čistim trudom i zalaganjem.

Takav je i jedan od naših klijenata, koji je poželio da ima zavodljivu, kvalitetnu i prije svega – funkcionalnu prezentaciju svog biznisa. 


S obzirom na postojeći sajt, naši timovi su prvo odlučili da se pozabave dizajnom i da novi sajt učine prefinjenim, elegantnim i da mu pomognu da “pjeva”. To se i ostvarilo. 

Ukupan ambijent sajta trenutno vuče na more, miriše na more i odiše morem. 

Hlada MontHotel & distribucija

Ako vam je potrebna centralizacija poslovanja u web formatu, na pravom ste mjestu.

Za velikog klijenta koji se bavi srodnim, a opet različitim djelatnostima, kreirali smo jedan hub – jednu stanicu za sve njihove posjetioce i klijente.

Njihova struktura do sada je bila “na sve strane”, sajtovi su radili zasebno i bili su zastarjeli. Zato smo predložili da idemo sa jednim, koji će objediniti cijelu kompaniju i dočarati njen duh. Da bi to postigli, naš brending tim je imao pune ruke posla, koji su na kraju odradili sa zadovoljstvom i u skladu sa željama klijenta.

Babyshop – Online šop za male zvijezde

Programer je sinhronizovao e-commerce platformu, koja je u potpunosti usklađena sa provajderima.

Dizajneri su upalili sve motore kako bi stvorili webshop koji će se isticati iz gomile. Inspiraciju su crpili iz blogova o roditeljstvu, gdje ljudi pričaju o svim stvarima u vezi sa najljepšim pozivom na svijetu.

Ništa u Bildu ne prolazi bez projektnog menadžera, koji je u suštini nadzorni organ i filter prije konačne verzije proizvoda koji nudimo.

Vinery Ukus i Tradicija – Poruči vrhunska vina online

Još jedan sajt, koji smo sa velikim zadovoljstvom radili posvećen je tradicionalnim vrijednostima i prodaji vina i sokova.

Nije bilo sumnje da ćemo izabrati WordPress temu, radi lakše navigacije posjetilaca. Do sada smo uhodani sa povezivanjem sistema za plaćanje, tako da smo i taj dio riješili brzo.

S obzirom na to da smo na ovom projektu bili zaduženi i za brending, priča je kompletirana unikatnim dizajnom, koji svedenim pristupom podsjeća na postojbinu klijenta – region Skadarskog jezera.

Verde Village – Gdje dom znači više

Svijet nekretnina je u procvatu, pa se samim tim i tržište mora prilagođavati. Odnosno, građevinci su u potrazi za najboljom prezentacijom svojih kompanija.

Nama je dopalo da radimo lijep sajt, koji je moderan, skladno upakovan, a koji pritom jasno daje sve informacije posjetiocima. Odnosno, informativan je i jasan.

Klijentu je sve to na kraju donijelo više konverzija, stanovi koji su u prodaji dobili su na atraktivnosti, a suma svega je rastući trend interesovanja kupaca.

Project Manager ili Scrum Master? Da se Jesenjin nalazi u ovom vremenu, u mojim starkama, možda bi samo rekao Ko sam, šta sam, ja sam samo sanjar…projektnog menadžementa?

Ali kako nije, a i da ni ja ni vi ne bi previše sanjali i razmišljali, pisaću vam o Certified Agile Scrum Masters kursu, koji nam je držala Jasmina Nikolić, CEO i Co-Founder Agile Humans organizacije, a koji je, rekla bih, osim donešenog znanja, otklonio i mnoge nedoumice.

Krenimo od definicije – Šta je to Scrum?

Po definiciji, Scrum je lagani okvir koji pomaže ljudima, timovima i organizacijama da generišu vrijednost kroz prilagođavanje složenim problemima.

Scrum je najjednostavnije rečeno agilni način razmišljanja, sistem principa, vrijednosti, koji su primjereni brzim promjenama i brzom vremenu u kome savremeni biznisi posluju.

Scrum kao način funkcionisanja timova, se zapravo oslanja na odgovornost pojedinaca, sa svim njihovim kompleksno definisanim ulogama, gdje individue, kao jako bitne jedinke ipak čine mali, ali kompaktan tim sa svim njegovim sinergetskim efektima.

Postoji osnovnih 12 principa Scrum-a, na kojima se zasniva cijela metodologija, i koji se posmatraju kao osnovni putokaz u Scrum svijetu. Iste možete naći i analizirati na linku, ali ako želimo ući u samu srž ove metodologije, manifest Scrum-a sadržan je u 4 osnovne stavke:

  • Pojedinci i interakcije su iznad procesa i alata
  • Radni softver je iznad sveobuhvatne, iscrpne dokumentacije
  • Saradnja kupaca je bitnija od pregovaranja o ugovoru
  • Odgovor na iznenadne promjene je iznad slijepog praćenja zacrtanog planom

Šta ovo sve znači? Ako pitate jednog ušuškanog menadžera, starog kova, koji ni ne želi da razmišlja o tome da agilno poslovanje postoji, a kamoli da ga počne primjenjivati, rekao bi vam da su ove 4 tvrdnje nemoguća misija i da je to nešto što nikako ne može biti tačno.

Generalni problem svih “tradicionalnih” škola menadžmenta je što nisu shvatale značaj promjena, i to onih koje se dešavaju sad i odmah i u toku samog procesa, a to je nešto na šta se Scrum kao metodologija primarno oslanja.

Idemo dalje na Scrum vrijednosti

Već sam pomenula da se sva pažnja stavlja na pojedinca, njegove osobine, njegove definisane uloge i na to kako individua doprinosi timu, jer se i lične vrijednosti članova prenose na sam tim.

Osnova Scruma je zapravo u tome da je važan pojedinac kao član tima i njegovo djelovanje Međutim, da bi mogli pričati o pojedincima kao članovima tima, moramo pomenuti i koje su to ključne virjednosti koje individue unutar malog Scrum tima treba da imaju:

  • Otvorenost – članovi tima i svih zainteresovanih strana – moraju biti otvorene po pitanju posla i svih izazova u toku rada na projektu
  • Poštovanje – svi članovi poštuju kako nezavisnost, tako i sposobnost svih individua u timu
  • Posvećenost – sve individue moraju imati posvećenost ostvarenju ciljeva Scrum tima
  • Fokus – svi članovi tima moraju biti posvećeni radu i cilju Scrum tima
  • Hrabrost – koja kao najbitnija osobina govori da svi članovi tima moraju imati hrabrost da urade prave stvari i da rade na teškim problemima

Na Jasminino pitanje od koje bi od ovih pet vrijednosti najviše zazirali, kao neko ko tek počinje da grebe znanje o agilnim metodologijama rekla sam: Najviše me je strah hrabrosti.

Nakon par minuta smijanja mojoj nespretno konsturisanoj izjavi, Jasmina je rekla da je to možda i nešto najbolje što je čula u posljednje vrijeme na svojim treninzima (nije da se hvalim :)).

Ne, nije bilo pogrešno i ne, nije suprotno nečemu što se Scrum zove, jer hrabrost nije nemanje straha, već naprotiv imanje i prevazilaženje istog, kroz poštovanje svih postulata Scrum metodologije.

Šta sve radi Scrum Master, kao glavna karika Scrum tima?

  • Promoviše i podržava Scrum tako što pomaže svima da razumiju Scrum teoriju, prakse, pravila i vrijednosti
  • Stara se o tome da tim bude u potpunosti funkcionalan i produktivan
  • Uklanja prepreke, povećava transparentnost i širi adaptivnu kulturu
  • Omogućava blisku saradnju svih uloga i funkcija
  • Zakazuje i poziva na ceremonije (dobro poznate timske sastanke), facilitira sve ceremonije u Scrumu
  • Štiti tim od spoljnjih smetnji

Koje su onda razlike u vrstama Scrum Mastera?

  • Facilitator – Svrha facilitacije joj je da olakša neki proces i da napravi adekvatne smjernice za svoj tim (onaj koji savetuje, ohrabruje, obezbeđuje podršku)
  • Mentor – njegova svrha jeste sasvim jasna – da daje direktne savjete
  • Teaching – da prenosi svoje Scrum znanje
  • Coaching – da postavlja pitanja, ne daje odgovore nego pomaže članovima tima da sami izvuku odgovore, takozvana ko-aktivna uloga

Scrum role ili uloge

No da bi fino potkovali ovu teoriju, vratimo se i definisanju Scrum rola. U Scrum timu, koji broji najviše 10 članova, postoje svega 3 role:

  • Scrum Master – osoba koja u potpunosti vlada Scrum metodologijom i prenosi je na sve članove tima, uz poštovanje svih principa
  • Product owner– Osoba koju možemo posmatrati kao vlasnika odluka. Najčešće se nalazi sa strane klijenta i on je zadužen da iskomunicira šta je to što proizvod treba da donese i kako treba da izgleda. Ujedno on upravlja svim stakeholder-ima
  • Developers team members– Developeri, dizajneri, sistem arhitekte, ko god da radi na izradi proizvoda i ostvarenju glavnog Scrum cilja

Ok, ako se Scrum tim dijeli na svega tri uloge, otvorilo se i pitanje pa šta je onda titula konvencionalno nazvana – Project Manager?

Po definiciji Scruma Project Manager zapravo pokriva 2 funkcije i to – Product Ownera Scrum Mastera – što znači da pokriva kako komunikaciju sa klijentom, tako i sa timom i nosi se sa svim odlukama i posljedicama tih odluka.

Da li je onda ovo prevaziđen model vođenja projekata? Svakako da jeste, jer Project Manager nikada ne može biti do srži upoznat sa interesima svih stejkholder-a kao Product Owner sa jedne strane, a ni pored svih obaveza potpuno posvećen timu kao Scrum Master sa druge strane. Agilni način poslovanja i sporo, gotovo nepostojano prilagođavanje nikako ne idu ruku pod ruku, a reklo bi se da će agilni način razmišljanja i djelovanja postati osnova svakog uspješnog projekta.

Pa gdje je onda Bild u cijeloj Scrum priči?

Sa davno usvojenim saznanjem da veći dio naših klijenata (čitajte gotovo nijedan) sa svoje strane nema jasno definisanog Product Owner-a, pomislila sam, pa mi nećemo moći da koristimo agilnu Scrum metodologiju.

Ali opet sam se prevarila. Zašto? Iako se agile Scrum metodologija zasniva na dobro utvrđenim  pravilima, modelma i prinicpima, Scrum u svom potpunom izvornom obliku u praksi zapravo i ne postoji. Ali zato postoji nemali broj modela koji uspješno funkcionišu, u svom hibridnom obliku. Jedan od najzanimljivijih primjera agilnog hibrida jeste Spotify hibridni model, koji je najbolji primjer kako se iz Scrum metodologije mogu izvući najbolje stvari i prilagoditi strukturi organizacije, ukoliko je volja za agilnom promjenom zaista pristutna.

Šta nas onda čeka u nastavku? Dalja agilizacija i hibridizacija svega onoga što trenutno postoji, primjena prikupljenog znanja i na kraju i odgovor na pitanje sa početka: Da, hoću da postanem Scrum Master.

Ova priča ne bi bila ni upola dobra ukoliko bih zaboravio da pomenem i sve Bildove samuraje koji su bili na obuci:

Dženita KarovićNino ŠuntićMilica BrkuljanAmra Jukić.

2020. je bila toliko kompleksna da je teško dati joj neki epitet. Spriječeni smo da proslavimo jubilarni 10-ti rođendan, a diskont nam je svakako poslao pik-apa i fakturu, tako da… Da se ne baci. Rad od kuće je postao dosadan. Falilo nam je druženja (fali nam i dalje). Sve u svemu, 2020. je bila tužna godina za mnoge. Za Bild Studio, u poslovnom smislu, bila je više nego OK.

Trend rasta je nastavljen, uprkos svemu. U momentu izbijanja pandemije, bilo nas je 75. Do kraja 2021. biće nas preko 100. 

Otvaranje novih tržišta

Od osnivanja i petljanja oko vebsajtova i veb dizajna, Bild Studio je prošao kroz nekoliko metamorfoza. Na koncu prve decenije poslovanja, profilisali smo se kao Software development kompanija, koja sarađuje sa partnerima širom Evrope. Do sada su nas zavoljeli uglavnom u DACH regionu i zemljama Beneluksa.

2020. svijet je stao, ali ne i naš Business development tim, pa smo proširili opseg djelovanja i unaprijedili korpus usluga. 

Finska

Sve je počelo sa e-learning platformom – Funzi. Funzi koristi kompleksnu mobilnu tehnologiju, kako bi učenje učinio zabavnim u bilo koje doba i bilo gdje na planeti. Kursevi su optimizovani za lak sistem praćenja gradiva. Do toga se došlo upotrebom unikatne mobilne pedagogije i naučno dokazanih metoda učenja. Kako bi odstupili od konvencionalnog “školovanja”, korisnici na raspolaganju imaju učenje u porcijama, kvizove, rokovi ne postoje, tako da ritam učenja zavisi isključivo od učenika. 

Funzi – e-learning platforma

Tech detalji:

  • Jezici: JavaScript
  • Front-End Developer: JavaScript
  • Back-End Developer: MongoDB, NodeJS
  • Projektni Menadžment: Atlassian Jira, Confluence, Notion, Slack

Poljska

Talent Alpha iz Krakova je SaaS za otkrivanje tehnološkog kadra. U skladu sa rastućim poslovnim apetitima, kompaniji je bio neophodan redizajn sajta i to u rekordnom roku. Naš zadatak je bio vezan za razvoj, testiranje i produkciju. Koristili smo custom WordPress temu sa Gutenberg live editor mogućnostima. Bootstrap sa svim SASS modulima korišćen je u domenu CSS framework-a. Nekoliko neprospavanih dana kasnije, drugari iz Talent Alpha mogli su na miru da uživaju u velikoj korporativnoj proslavi, predstavljajući novi, redizajniran i unaprijeđen vebsajt.

Talent Alpha – razvoj vebsajta

Austrija

UNIQA Insurance Group AG je gigant sa kojim Bild Studio već godinama sarađuje širom Evrope. UNIQA Pure je digitalna platforma za osiguranje, koja ima za cilj bolje korisničko iskustvo na svega par klikova. Platforma trenutno nudi onlajn kupovinu i menadžment kućnih i putničkih polisa, sa planom proširenja portfolija u narednom periodu.

Uniqa Pure – razvoj prototipa

Domaći teren

2021. nastavljamo da radimo na novim funkcionalnostima za međunarodne teškaše, naše dugoročne partnere Telekom Crna Gora, u moru drugih… 

Telekom Crna Gora – custom rađen webshop

Rađanje naših proizvoda

U 2020. ušli smo sa velikim planovima i, kako bi to Ksenija rekla – sanjali avione i kamione. Međutim, nesigurnost koja se opravdano uvukla pod kožu učinila je da dobar dio klijenata udari jedno veliko ⏸. Da ne bi dozvolili panici da se uvuče u naše redove, morali smo reagovati *promptno i prerasporediti slobodne resurse.
*promptno – izraz koji se koristi na Linkedin-u i vjerovatno znači “brzo” prim.prev.

Dizajn sistem

Kreiranje rješenja na naš način iziskuje mnogo vremena, strpljenja i progresivnih ljudi. Kako bi skratili taj proces, odlučili smo da uspostavimo centralizovani sistem, koji će biti baza za sve naredne projekte. 

“Dizajn sistem je set smjernica, standarda, komponenti i pattern-a čijim kombinovanjem je moguće na standardizovan način pokriti veliki broj slučajeva upotrebe interfejsa i samim tim napraviti veliki broj Web aplikacija uz smanjenu potrebu za izradom custom rješenja.”

Danko Keković, kreator dizajn sistema

Dizajn sistem bi trebalo da ubrza razvojne i dizajn procese, kvalitet i konzistentnost finalnih proizvoda podigne na viši nivo, kao i da unaprijedi komunikaciju i rad unutar timova. Baza cijele operacije je Google Material Design System. Na kraju će najvjerovatnije biti open source alat, što znači da ćemo mnogim kolegama olakšati posao. 

Bild ERP

Bild ERP je naše čedo za unaprijeđenje poslovne prakse, automatizaciju internih procesa i standardizaciju znanja i radnih procedura. Razvija se po principu “design-driven” strateškog sistema razvoja kompanije, uz poštovanje najboljih UX&UI praksi. Plan je da ga testiramo ove godine, a zatim da iskoristimo 2022. i pokušamo da ga “unovčimo”. 

Takođe, već smo govorili o aplikaciji Mennoo

Mennoo – Mobile app

 Iza zavjese

Sve usluge na našem meniju podržane su snažnom mrežom komunikacije među timovima. Business development, finansije i HR konstantno razvijaju nove taktike kako bi procesi unutar kompanije bili besprekorni, kako bi se poštovali rokovi i finansijska konstrukcija.

Glavni cilj za 2021./2022. je zapošljavanje novih, visoko kvalifikovanih inženjera. Nikada prije nijesmo imali toliku potrebu za novim kolegama i testiranjem novih stvari, dok očekujemo da naš tim pređe magičnu brojku od 100 ljudi! Ali, o tome više u nadolazećem postu. 

“Daćeš mi malu gurmansku, urnebes, majonez i tucanu papriku.” Koliko puta ste izgovorili tu rečenicu? Ok, možda ne urnebes i tucana zajedno, ali opet… Poenta fast food-a je da u hodu zadovoljimo potrebu za hranom i nastavimo gdje smo stali sa poslom ili drugim dnevnim obavezama. A, gdje su u tome svemu prijatelji? Sa njima se na gurmansku ide poslije ponoći, da pokupi tekućine konzumirane prethodnih sati. I, sve je to u redu. Do jedne ure. 

Zdravi stilovi života trpe u modernom dobu, naročito u situaciji u kojoj se nalazimo. Pandemija COVID-19 učinila je da mijenjamo navike i da se prilagodimo. Radimo od kuće, naručujemo hranu, sa prijateljima smo prorijedili kontakte. A, kad malo bolje razmislimo, i ranije se nismo gledali previše. Jer – posao, obaveze. 

Sa svim tim informacijama na pameti, grupa mladih preduzetnika je učinila ono što je u opisu titule – preduzela. Marko Miročević i Bild Studio udružili su snage i kreirali novu aplikaciju koja se bavi gorepomenutim problemima. 

Predstavljamo vam: Mennoo – meet & eat.

Sad i odmah

Ponovo pitanje: koliko puta vam se desilo da u restoranu čekate na hranu, a jako ste gladni i žurite? Mennoo je inicijalno zamišljen kao odgovor na problematiku te vrste. Putem aplikacije moguće je zakazati obrok u omiljenom restoranu i hrana će vas čekati na stolu. Vruća! U svega nekoliko klikova odaberite lokaciju, obrok i vrijeme. Sistem će automatski u kalendar upisati termin i lokaciju. Notifikacija će stići 10-ak minuta ranije. I, voila.

Za zdrav stil života

Osim lakog i besprekornog sistema zakazivanja obroka u restoranu, Mennoo nudi i monitoring zdravih namirnica, odnosno – nutritivni kalkulator koji se bavi unosom kalorija. Ako pazite na liniju, ili ste na putu sagorijevanja viška naslaga nastalih zimus – Mennoo je vaš novi najbolji drug. 

Za druženje

Mennoo nije klasična food app, već brine i o vašem društvenom životu. Putem aplikacije moguće je pozvati kolege, prijatelje, babu, tetku, pa čak i roditelje da zajedno uživate u ručku ili večeri. I oni imaju opciju da izaberu zdrav obrok za sebe. A, ako ste baš toliko široke ruke – Mennoo vam pruža opciju da platite za sve. Dakle, ‘vatanje za račun i preprika za stolom su prošlost. Mennoo radi sve. Pritom, štedi vrijeme.


Za sve koji su osuđeni na junk food

Sve navedene funkcionalnosti nastale su iz promatranja fokus grupe. Mennoo je, prije svega, namijenjen ljudima koji “ne dižu glavu”, biznis-ženama i biznismenima, CEO-ima i svima kojima titula počinje na “C”. Naravno, namijenjen je i krvavim radnicima druge vrste, koji jednostavno nemaju vremena da se posvete zdravoj ishrani, kao ni da čekaju. U prosjeku, Mennoo na dnevnom nivou štedi oko 30 minuta po obroku. Malo li je? To vrijeme, na kraju, čovjek opet može posvetiti sebi prije nego se vrati radnim zadacima. 

Za ugostitelje

Na drugoj strani, ideja za Mennoo je proistekla i iz razgovora sa ugostiteljima. Ako mislite da je pripremanje hrane brz i lak proces, grdno ste se prevarili. Kuhinje su zatrpane porudžbinama, zbog čega i dolazi do čekanja. Na Mennoo način, restorateri rješavaju jedan bitan problem svog poslovanja. Pritom, menadžeri imaju opciju da unaprijede operativno planiranje i eliminišu mogućnost nepojavljivanja onih koji su rezervisali sto 15 dana unaprijed, posebno u situaciji poput one izazvane COVID-19. Mennoo utiče i na kvalitet hrane koju unosimo, jer pravo iz pećnice stiže na sto, bez stajanja, a takođe čuva i životnu sredinu. Pomislite samo na svu onu ambalažu koja završi u otpadu nakon dostave. 

Mennoo app je trenutno u fazi prototipa i kreatori su krenuli sa “šacovanjem” potencijalnih investitora, ali i samom promocijom brenda. 

Za početak je na platformi Bits&Pretzels i bori se da uđe među 8 najboljih, koji će imati priliku da predstave svoju viziju i dobiju finansiranje.

Ako zaradimo pare, obavezujemo se da putem Mennoo app platimo ručak. 

Bilo je to neke godine, ne sjećam se tačno koje. Znam samo da je bio neki “prelaz”, kako smo ga nazivali u to doba. Kiše su polako jenjavale, sunce preuzimalo primat, a u vazduhu se osjećao neki nemir. Znali smo da se nešto dešava, iako ničega nije bilo na vidiku. Neka nelagoda je treperila i pozivala na oprez. Danima smo osluškivali. Neki “odozgo” su nešto pričali. Oni “odozdo”, logično, slušali. Govorilo se o nevidljivom neprijatelju. Komšije su govorile o ratu. Mi smo se skupili i, u skladu sa situacijom, brzo organizovali, bez riječi. Onda… Čekanje.

Na prvi znak krize te duge godine (ispostaviće se da je duga i bolna) sklopljen je pakt. I oni iskusniji i oni sa malo staža su shvatili da nema druge i da u jednoj takvoj užasnoj situaciji moramo biti zajedno. U vremenima krize iz čovjeka, valjda, izađe ono što dugo potiskuje i na šta ne obraća pažnju – empatija, briga za drugoga i volja da se ide u pobjede. Jer, poraz jeste opcija. Ali, poprilično glupa, zar ne. 

Prećutno smo tog “prelaza” prevazišli razlike, postavili osnove, strategiju i čekali trenutak. Znali smo da do njega mora doći i da ćemo biti primorani da pribjegnemo radikalnim mjerama. Niko nije želio u rat. Prošle su godine od kada smo držali puške u rukama. Ali, rat je došao nama. 

Kao sa svakim “prelazom” i tog dana je bilo promjenljivo, tmurno. Sunce se krilo iza oblaka, ali takva vrsta svjetlosti nam je išla na ruku. Bar sam ja tako mislio. Krenuli smo laganim korakom iz svoje baze. Svi kao jedan. Ali, odmah iza ugla, sa jedne pravine: BAM!

  • _motorbreath je pao. _motorbreath je pao!

Tim je ostao bez najslabije karike. Neki su potajno razmišljali da je možda i bolje. Bolje da ne idu u boj sa takvom vrstom tereta. _motorbreath je bio “zelen”, novajlija, gušter. Primljen je u bratstvo opakih i iskusnih boraca, ali nije izdržao. Uprkos njegovoj želji da se dokaže. Ono što je smrt prvopalog donijela bila je određena doza inata i osvete. Vladimir Ilič Uljanov je čekao na istom mjestu gdje je krajičkom oka vidio svog saborca u ležećem, nepomičnom položaju. Mirnoj ruci starog kova nije trebalo dugo. BAM! Prvi protivnik je doživio sudbinu _motorbreath-a. Ulozi su ponovo jednaki. 

U tom momentu donešena je taktička odluka. Jedna ekipa će ići na lijevi bok da pokuša i odsiječe neprijatelja. Druga će pokušati po sredini ili “mid-u” kako smo to nazivali tada. 

Inače, nas su u tom trenutku nazivali teroristima. Mi smo njih zvali: protiv-teroristi. Više iz cinizma. Za nas su oni bili samo neki likovi, avatari, koje želimo da pregazimo. A ako to zvuči brutalno, potrebno je znati da su oni nama mislili još gore. Ovo je bila borba na nož – bukvalno i borba matematike, sa mnogo audio-komponenata. A, samo jedan će na kraju izaći kao pobjednik i pobrati “zvijezde”, dobiti unaprijeđnja, rank-ove itd. 

Ekipa – lijevo je laganim korakom zašla iza ugla i osluškivala pokrete protivnika. Iako su bili na otvorenom, imali su nekoliko pozicija za zaklon ukoliko ovi pokušaju iznenadni napad. Upravo to se i dogodilo. Meci na sve strane. Na našu sreću, uspjeli su da se zaštite na vrijeme. Zatim je na scenu stupio adut. Naša udarna snaga. 

  • Ne izlazite i čekajte moj znak. – rekao je Ranbo. 
  • Ali, možda treba da im “uletimo” kad se ne nadaju – odgovorio je Rendom. 

Phacelift je, u kladu sa svojom životnom mantrom, bio strpljiv i čekao konačnu odluku. Odlučili su se za prvu opciju.

Čim je paljba sa druge strane stala, Ranbo je promolio svoj AK47 i pokosio jednog. Kombinacija adrenalina i ključale krvi stvorila je hibridnu verziju plana A i B, pa su svi napustili svoje pozicije i udarili po obaraču. Krenule su i bombe… Polu-slijepi od “fleševa” Rendom i Phacelift uspjeli su da eliminišu još dvojicu. Ali, treći je dokopao Rendoma i povukao se. Visoka cijena je plaćena, ali je lijevi bok bio čist. Valjda na to misle kad kažu “sve u rok službe”.

Na drugoj strani bojišta, Vladimir Ilič Uljanov je, kao i u civilnom životu, preuzeo palicu i organizovao svoj tim. Pod konac – kako su nekad govorili stari. Pakito14SavopeckiGin&Juice i Struks su se grupisali kroz napuštene objekte i čekali upute. 

Plan je bio da se napravi trougao u koji bi neprijatelj upao. Zatim bi uslijedila kanonada sa svih strana. Ako to ne prođe, ideja je bila da se podijele u parove. A, ako i to ne bude uspjelo, jer je u ratu sve moguće, onda je bilo prosto: svak za sebe. Nakon dugog posta i neomirisane krvi, Vladimir Ilič Uljanov je naredio pokret. Ali, neprijatelj je bio spreman. 

  • Eto ih kroz apartmane, jedan na prozor, jedan na vrata. – urlao je Uljanov. 
  • Vidim jednog. – reče Gin&Juice i custom rađenim AWP-om obezglavi jednog protivnika. 
  • Spakito, šiftaj i ‘ajmo zajedno. – poruči Savopecki. 
  • Ja sam leđa. – nadovezao se Struks. 

Nastao je potpuni metež. Neprijatelj je sipao sa balkona, straga… Struks je ranjen u slabinu i bedro, ali njegova predanost je bila jača od bola. Nekako se uspravio i posljednjim trzajem pred sudbinom dvojice saboraca prije njega, “ovjerio” još jednog i časno se oprostio od družine. Nedaleko ispred, Savopecki je probijao front i razmjenjivao paljbu, dok je Pakito14 preko njegovog ramena čekao svoju priliku da namakne svoj prvi “kill”. 

  • Pogodio sam ga, ali neće da pa’ne, ***** mu.
  • I ja ga do’vatih… Šta je ovo… Polako. – odgovori Pakito14 Savopeckom.

Baš kao i na lijevom boku, koji su Ranbo i Phacelift probili i krenuli da se sastanu sa ostalima, Pakito14 i Savopecki nijesu imali strpljenja i željeli su da što prije stave tačku na ovaj boj. Donekle su doprinijeli, okrznuli neprijatelja, ali ih je protivnički snajper preduhitrio i njihova epizoda se završila nadomak pobjede na koju je sve mirisalo. 

Oslabljeni, ali ne i demotivisani, Ranbo, Phacelift, Vladimir Ilič Uljanov i Gin&Juice napravili su obruč oko neprijatelja i satjerali ih u ćošak. Ipak, oni su bili brojniji. Sa dvije strane su im prišli i konačni push se desio na otvorenoj površini koju smo pamtili pod jednostavnim nazivom – A. 

  • Upadamo. 3, 2, 1… – dade Ranbo znak Phacelift-u.
  • Roger that. – odgovori on. 

BA-DUM-TŠ! Dvojica protivnika, oni koji su došli glave Pakitu14 i Savopeckom, padoše. I, taman kad je tračak nade u pobjedu bio u njihovim mislima… KLIK! – Phacelift nije ni stigao da pogleda neprijatelja u oči. Ranbo se brzo pregrupisao i iz uskog šteka gledao kako njegov saborac napušta boj. 

U tom momentu, sve je bilo kao na početku. Njih je bilo koliko i nas. Oni su izgubili koliko i mi. Vjerovatno su osjećali istu srdžbu, bijes i odlučnost da izguraju do kraja. 

Ali, tada se desilo nešto na šta niko nije mogao računati, niti uticati. 

Na samom početku krize naša družina je brojala više ljudi. Neki su otpisani na startu, neki su se pojavljivali povremeno. A sada, kada nam je bilo najpotrebnije, dobili smo kakvo-takvo pojačanje. 

Hamster Rhino je u posljednji čas shvatio da mu je važnije da bude uz saborce, nego da se bavi prodajom raznih stvari strancima (što je radio prije krize, a tokom – tek). Sa svojom prepoznatljivom družbenicom, koju smo znali kao “krmača” pojavio se u bazi. Na nekoj vrsti kompasa prepoznao je položaje svojih i udario na put, otežan i usporen rogobatnom “krmačom”.

Dok su trojica naših najjačih igrali šahovsku partiju, kod Hamster Rhino-a kalkulisanja nije bilo. Da li zbog griže savjesti ili jednostavno vruće glave, samo se pojavio niotkuda tamo gdje neprijatelj vreba! Niko u tom momentu nije razumio šta se događa. Niko nije mogao ni zamisliti tako nesmotren potez u tom odsudnom trenutku. Ali, poslužio je kao svojevrsna diverzija i dao vremena ostalima da zauzmu bolje pozicije. Hamster Rhino je nanio nešto štete nemezisu. Hici iz “krmače” su cijepali drvene oplate po sajtu i crtali razne oblike po zidovima… Zatim je pao na licu mjesta. 

Takoreći – prodao je još nešto. Sve svoje health-e za viši cilj.

Ranbo, Vladimir IIič Uljanov i Gin&Juice su iskoristili šok i nagrnuli svom snagom. Uljanov je preuzeo žrtvu i izmamio protivnika na sredinu. Jednom je došao glave sa ono malo hitaca koliko je ostalo u njegovom Deagle-u.

  • Momci, ja ću da ih namamim, a vi ih zaspite. Nemam više health-a, nemam šta čekati…

To su bile Uljanovove, ispostaviće se, posljednje riječi. 

I sve naše nade spale su na našeg Ahila, našeg Vilijama Valasa – Ranba i dalekometnog uxtreme-a – Gin&Juice-a. 

Neprijatelj je, okuražen eliminacijom Uljanova, u tom momentu preuzeo ulogu agresora i naše natjerao na povlačenje. Gin&Juice je pokušao da kroz tanani prolaz riješi muke jednog, ali milimetri nijesu bili na njegovoj strani. Zauzvrat, sudbina mu je podijelila loš špil i nastradao je od istog onog oruđa kojim je sijao strah tokom cijele svoje karijere.

Sada je račun postao prost. Nema više matematike. Nema više rokada. 1:2. Ranbo protiv dvojice najjačih. Onih koji su redom skinuli skalp svim njegovim saborcima – od onih koji svakako nijesu imali šanse, pa do prekaljenih asova. Svi oni, izgleda nijesu bili dorasli zadatku. U njegovoj glavi tada se nametnulo pitanje – da li je on taj… Da li će se sati i dani i godine prolivenog znoja i zaboravljenih drugova zbog treninga konačno isplatiti. Da li će postati heroj koji su svi očekivali da će biti. Da li će postati Lebron Džejms ili Darko Miličić… 

  • Ok. Idemo. – rekao je, kuražeći sebe.

Znao je da pokvarenjaci poput naših tadašnjih protivnika vole svoje health-e i da su više za opciju čekanja, prije negoli za direktnu konfrontaciju, osim ako ne moraju. Za to su postojale svega nekolike lokacije.

Iskusno je provjerio da li na terasi i ispod nje ima nekoga. Niko! Onda je znao. Pit! Prišunjao se nečujno. Dok je neprijatelj gledao kroz scope i tražio ga u daljini, Ranbo mu je prošao iza leđa, dozvolio mu da ga čuje, da zna da je tu i da je bespomoćan. Sa smiješkom u uglu usana izvadio je nož i u njega unio svu nervozu koju je osjećao još od starta. 

  • Još jedan. – uhvatio je dubok uzdah i pažljivo krenuo u konačni okršaj. 

Tokom bilo kakvog sukoba ne treba zaboraviti bitnu stvar. Koliko god ne voljeli ili omalovažavali onoga na drugoj strani – neophodno je svakog sekunda znati da on ima iste ili možda i bolje sposobnosti, prolazi isti dril i spreman je na sve. 

Ranbo je toga bio svjestan i sa tim pristupom krenuo je da traži svoj plijen. Tada se u njemu probudio instinkt lovca. Sve do tada je bilo podložno nepoznatim ravnima, činiocima, raznim faktorima. Ali, sada je bio u svom elementu. Bez uticaja sa strane, radi ono za šta je i dizajniran u ovom svijetu. 

30-ak sekundi kasnije čuo je korake. Opasnost je blizu. Prišao je do sajta gdje je preostali protiv-terorista morao biti i njušio je njegov strah. Napravio je diverziju, bacio bombu na jednu stranu i sačekao. Protivnik se upecao. On je prošao kroz nešto što liči na religijski objekat, sa kontra-strane, a zatim se čulo samo – PAF!

Ranbo je bio alijas. Drugi čovjek. Onaj koji voli društvo, iako to nikada nije priznao. Sjećao se svih koji su u kriznim i teškim momentima bili tu sa njim: _motorbreath, Rendom, Pakito14, Savopecki, Phacelift, Hamster Rhino, Vladimir Ilič Uljanov, Gin&Juice…

Bilo je tu i drugih koji su pravili razliku, ali ovog puta nijesu mogli da mu pomognu. Ponajbolji od svih nas, bolji čak i od njega, odlučio je da postane “freelancer”, iako mi nijesmo znali šta to znači. Onaj kojeg smo od milošte zvali “gazda”, najavljivao je svoj dolazak, ali je uvijek na kraju ispalio.

Sve to prolazilo je kroz glavu posljednjem bastionu slobode u koju smo vjerovali. Ranbo, onaj koji je uvijek čuvao leđa drugima, stajao je sam, bez iđe ikoga. Vid mu je bio pomućen. Emocije su postale ravna linija. Bio je u praznom hodu. Na ler.

Pogledao je u nebo i u ono sunce koje se pomaljalo iza oblaka, za koje je _motorbreath mislio da će im biti saveznik (pa je pao za sekund i po). Zatim je spustio glavu, pogledao svoj AK47. Pogledao oko sebe. Vidio je krv na sve strane.

Ali… Bio je živ. 

Na ekranu je pisalo: “12 health-a” i Terrorists win”. Sve je pratila neka šablonska muzika. 


Odjednom je čuo glasove. Čestitali su mu svi. Svi oni koji bi trebalo da nijesu sa njim. 

Onda se sjetio… 

  • Discord, jb*… Kakav je ovaj Inferno. ‘ajmo Assault sljedeću.
  • Bra’o Bole. Kako si ih prosuo, kao male majmune. – reče Vladimir Ilič Uljanov.
  • Idemoooooo stara…  – vikao je Savopecki.
  • Momci, ovo mora bolje. – reče Struks.
  • A, što je ovooo… – opet se zapitao Pakito14.
  • E, bez majke. – sarkastično prokomentarisa Gin&Juice.
  • Ima li ko za pušku? – mirno upita Rendom
  • Odo’. Sad ću doć’. – javi se Phacelift.

Hamster Rhino ne reče ništa jer su mu supruga i dijete zaspali. _motorbreath nije imao mikrofon, ali napisa:

  • URAAAAAAAAAAAAAAAAAAA