Kompjuter je uključen. Za početnu stanicu pretraživača je postavljena Accuweather vremenska prognoza. „Kiša će! Joj, pa kako ćemo? Šta ćemo sa opremom, zvučnicima? Treba to nekako obezbijediti!“ Mislite da su to bile pripreme za neki koncert, ali ne to su bile pripreme za tim BILDing.
Petak je, otvaram kapiju i konstatujem, euforija je već odavno ušla u dvorište Bild-ove kuće.
Užurbano krećem ka svojoj kancelariji. U hodniku nailazim na lidere sektora, kreću na nedeljni sastanak da sumiraju utiske još jedne uspješne nedelje. Ulazim u kancelariju i vidim praktikante koji rade punom parom. Na umu im je samo kako učiniti da “Džejson” spoji back i front end .
Projektna menadžerka kucajući u Excel dokument, kreira listu obaveza i zaduženja, dok istovremeno na telefonu objašnjava da autobus mora u 18 sati biti ispred kuće.
Odlazim do dizajn sektora, treba uklopiti tekst sa animacijom, IT u pregovorima sa hostingom i marketingom, novi projekat je iza ugla. Komunikacija i koordinacija baš kao u mravinjaku krasi naše prostorije svakog dana.
Bliži se kraj radnog vremena, ali i početak nove, uzbudljive priče. Vrijeme je da se krene. Ili ipak ne! Neko kasni, kaže: “Čuo sam da krećemo u 6 i po!” (kasnije ćemo saznati da je kolega zapravo zbog namještanja svoje frizure kasnio. Da, da, dobro čitate – kolega zbog frizure!).
Pjesma u autobusu, već se pravi raspored gdje će ko da spava.
Zaustavljamo se, muzika se gasi, a vrata se otvaraju. Polako izlazim iz autobusa, i kontam neki su već u bazenu. Čujem olimpijada je još u toku, a Bild-ove ajkule se tek zagrijavaju.
Dijele se ključevi, neki se raspakuju, dok su drugi samo bacili torbe i pojurili napolje. Mala „crna kutija“ i zabava je počela.
Subota ujutro (ok, relativno je šta je ko smatrao jutrom tog dana). Oblaci koji nam ne daju da se opustimo. Sigurno će padati, ali i dalje odbijamo da vjerujemo. Muzika nas ne napušta. Vaterpolo turnir je uveliko počeo.
Poneki bojažljivi pogled u nebo, u nadi da će nas podržati. Ali, ipak nije. Ljetnji pljusak rekoše, neće dugo. Kako samo najjači ostaju, Bild-ove ajkulice nisu se predavale.
Na drugoj strani mi „mali“ igramo Tekken 3 na PlayStation-u. Ekipa djevojaka dobija jedan meč, ali ne i turnir. Dovoljno da se o tome priča cijeli dan. Nedaleko od nas igra se Riziko, stratezi sa čašicom vina u ruci taktiziraju i odmjeravaju snage protivnika.
Kiša koja ne prestaje, ali ni pripreme. Kablovi, mikrofoni, bubanj koji se montira. Miksetu nema ko nije dohvatio, jer samo hoće da pusti onu jednu svoju. Pozitiva je rastjerala oblake.
Ima li ko da je gladan?
Na drugoj strani osvjetljenje, tonska proba, malko rakije za bolji glas. Zvuci gitare nas odvode u neki potpuno drugi svijet, a terasa u trenu postaje plesni podijum.
U jednom trenutku gubimo ritam gitaru, ali nastavljamo kao da se ništa nije dogodilo. U narednom dobijamo pojačanje naše general menadžerke koja uskače da nas vokalno potpomogne. Čuju se komentari, ko zna od kad su to vježbali, a zapravo je improvizacija nekada baš ono što vam nedostaje, da atmosferu dovedete do usijanja.
Pet minuta pauze, zamjena gitariste, basiste i pjevača. Drugi bend je tu!
56 članova kolektiva – 10 dana vježbanja, 9 ljudi i 2 benda. Dva sata lude svirke je dalo do znanja da je uz dobru volju i puno pozitivne energije zaista sve moguće.
Nedelja “ujutru” i onaj osjećaj kad ti se još uvijek ne ide kući. Plan je spakovati se i zaputiti se ka plaži, pa kud nas put nanese.
Prazna plaža, kao rezervisana za nas. Četrdestak ljudi koji igraju odbojke u vodi, mislim da bi neko treba zvati Guinness-a, jer rekord je postavljen! Fudbal na plaži, kuliranje i naše ime ispisano u pijesku.
Neko dovikuje da treba da se krene, ali se svi prave da nisu čuli. Ipak sve što je lijepo kratko traje, krećemo ka Podgorici.
Sedam je sati, otvaramo kapiju Bild-ove kuće, a nikome se ne rastaje. Ko je za još jedan roštilj?
Ćumur, rešetka, momci su već sve pripremili.
U kuhinji 10-ak djevojaka, priprema sve što je potrebno. Muzika nas i dalje ne napušta, a i kako bi kad zna gdje je dobro došla.
Razgovor, druženje, novi planovi, prepričavanje dogodovština, vatra koja se nije gasila do kasno u noć, jer naš tim building je zapravo family bonding. Ko ne zna neće ni razumjeti. :)
Do naredne avanture!
